ZAHVALNO HODOČAŠĆE U SLOVENIJI
ZA NOVE BLAŽENICE S. M. KRIZINU BOJANC I S. M. ANTONIJU FABJAN
U jutarnjim
satima, 22. listopada 2011., krenuli smo iz Zagreba mi, sestre
iz Družbe Kćeri Božje ljubavi, sa štovateljima blaženih
Drinskih mučenica prema Sloveniji u rodne župe naših dviju novih
blaženica: s. M. Krizine Bojanc i s. M. Antonije Fabjan. Razlog
našeg hodočašća bio je sudjelovati na zahvalnom euharistijskom
slavlju u Žužemberku kojim smo, ujedinjeni sa sunarodnjacima ovih
dviju mučenica, zahvalili Gospodinu za njihovo proglašenje blaženima
u Sarajevu. 24. rujna ove godine. Svečano euharistijsko slavlje
u 10 sati predslavio je i održao propovijed kardinal Franc Rode
u koncelebraciji sa stotinjak svećenika. Bilo je prisutno oko
dvije tisuće vjernika iz cijele Slovenije. Udruženi zbor žužemberškog
dekanata predivnim glasovima uzveličao je ovo slavlje. Na licima
vjernika i u našim srcima odražavala se radost preplavljena ponosom
zbog novih blaženica. Radosno zajedništvo nastavili smo za obiteljskim
stolom u župskoj dvorani, a kasnije pjevanjem i slavljenjem Boga
za sve što nam učini. Domaćini su zaista bili gostoljubivi i srdačni.
Nakon toga
krenuli smo prema crkvici sv. Martina u Velikom Lipju koja se
nalazi na groblju blizu rodnog sela s. M. Antonije. Vlč. Ciril
Murn, tamošnji župnik, govorio nam je o povezanosti s. M. Antonije
i ove crkvice koja je ovdje postojala još u vremenu dok je ona
bila djevojčica i najvjerojatnije je dolazila ovdje moliti. Na
tom groblju nalaze se i zemni ostaci njezinih roditelja.
Zahvalni za
život i mučeništvo s. M. Antonije, krenuli smo prema župnoj crkvi
s. M. Krizine u Šmarjeti. Nakon kratkog nagovora domaćeg župnika,
pjesmom smo zamolili naše mučenice za zagovor i zaputili se prema
rodnoj kući s. M. Krizine. Tamo su nas srdačno dočekali: supruga
pokojnog nećaka i pranećakinje s. M. Krizine. Poseban je doživljaj
bio doći pokraj potoka uz njihovo dvorište na kojem se s. M. Krizina
umivala kako nam je rekla njezina pranećakinja. Nekima je pak
posebno zadovoljstvo bilo popeti se na štagalj koji je isto iz
vremena s. M. Krizine. Tko zna koliko li se ona puta gore penjala?
Nakon ovako lijepog i radosnog druženja, uz pokoju suzu od ganuća,
došlo je vrijeme povratka kući. U autobusu smo izmjenjivali osobne
dojmove ovog predivnog hodočašća, pjevali i zahvaljivali Bogu
na daru naših mučenica.
Sretno smo
stigli svojim domovima nadajući se da ovo predivno zajedništvo
i povezanost s domovinom naših blaženica neće prestati nego nas
još više ujediniti i približiti. Neka nam u tome pomogne i prati
nas u našim nastojanjima zagovor blaženih redovnica iz naše Družbe:
Krizine i Antonije.
s. Marija Beroš,
KBLJ
