PRVE BLAŽENICE DRUŽBE
KĆERI BOŽJE LJUBAVI
Našu
Družbu Kćeri Božje ljubavi predobri Bog obilato
je blagoslovio darom pet novih blaženica koje su kroz cijeli
svoj život ustrajno otkrivale volju Božju, vjerno je u život
provodile i kao vrhunac doslovno ostvarile Pavlovu žarku
želju i molbu iz poslanice Rimljanima 12,1: „Zaklinjem
vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za
žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje“.
Potpuno su se i bez ostatka Bogu darovale. Koliko god se
trudili i željeli to razumjeti uspjet ćemo samo i isključivo
onda ako poput Drinskih mučenica u svakodnevnom duhovnom
bogoslužju budemo prikazivale čitave sebe za žrtvu živu,
svetu i Bogu milu.
Proteklih
dana nebeska i zemaljska Crkva zajedno su veličanstvenim
slavljem proslavile ovih pet hrabrih i poniznih djevica
i mučenica: sestre Julu, Berchmanu, Krizinu, Antoniju i
Bernadetu, članice Družbe Kćeri Božje ljubavi iz
naše provincije Božje providnosti. U našoj crkvi
Kraljice sv. krunice na Banjskom brijegu u Sarajevu, trodnevnim
duhovnim programom pripremili smo duh i dušu za svečani
čin proglašenja blaženih Drinskih mučenica. Posebno dirljivo
bilo je molitveno duhovno bdijenje uoči dana beatifikacije.
Mladi su izveli šutljivi prikaz mučeništva sestara praćen
vrlo dobro odabranom glazbenom kulisom. Iako je, izgleda,
glavni razlog „nijemog“ prikaza bio taj što su u crkvi bile
naše sestre i vjernici iz raznih krajeva svijeta: Brazila,
Amerike, Engleske, Albanije, Poljske, Češke, Slovačke, Austrije,
Mađarske i Slovenije, pa je bilo nemoguće odabrati na koji
jezik govoriti da bi svi razumjeli, mladi su jako dobrom
glumom uspjeli prenijeti svu ljepotu i sklad života naših
sestara u samostanu na Palama kao i tragičnu ali svetu mučeničku
smrt na obali rijeke Drine, zaključivši dojmljivi scenski
prikaz prinosom palmi, simbola svoga mučeništva, na oltar.
Bdijenje su pripremile naše mlade sestre a trajalo je od
20 – 24 sata.
Na sam
dan beatifikacije već od 8 sati ujutro vjernici su mogli
ući u Olimpijsku dvoranu Zetra u koju može stati 20.000
osoba. Što je vrijeme odmicalo vidjelo se da će dvorana
biti pretijesna za sve koji su pristigli na ovu veliku svečanost.
Organizatori su to dobro predvidjeli pa je na vrijeme postavljen
veliki video zid izvan dvorane za sve one koji, nažalost,
nisu mogli ući jer su sva mjesta već bila popunjena. Od
9 do 10 sati dvoranom je odjekivala pjesma iz 1200 grla
raspjevanih pjevača koliko ih je bilo u mješovitom zboru
iz svih krajeva BiH i Hrvatske. U 10 sati započeo je predprogram
u kojem su nastupili razni pjevači i zborovi mladih, odraslih
kao i zbor sestara iz naše i iz Slovačke provincije.
Kud
god pogledaš lica ozarena radošću iščekivanja nečeg velikog
što se upravo treba dogoditi. Časne sestre mnogih i raznih
redovničkih zajednica srdačno nam čestitaju na ovom daru
neba: na našim novim blaženicama Drinskim mučenicama. A
u nama se miješaju osjećaji ponosa, zahvalnosti Bogu, neopisive
radosti koji odjednom prelaze u pitanje: Bože moj, je li
to moguće? Jesmo li doista dočekali taj trenutak zemaljske
proslave svetosti i mučeništva naših sestara Drinskih mučenica?
Trebalo je proći 70 godina od njihova rođendana za nebo
da bi Crkva saznala o svetačkom načinu njihova života i
herojskom mučeništvu. Dugo vremena društvene prilike nisu
dopuštale da se javno o njima govori, ali dobri Bog pobrinuo
se da sve to ne ostane trajna tajna. Ne samo da je majka
vlč. Ante Bakovića sve o mučeništvu sestara saznala iz prve
ruke od samih krvnika nego je i mali Anto vidio njihova
mrtva tijela na obali Drine i sve ono što mu je majka ispričala
i što je sam vidio i doživio vjerno je posvjedočio u svojoj
knjizi. Dirljivo je bilo gledati vlč. Bakovića kako sa suzama
u očima promatra sliku novih blaženica. On koji je prije
70 godina kao dječak gledao njihova izbodena, beživotna
tijela, sada ih kao starac vidi od cijele Crkve proslavljene.
Izvršio je svoju misiju. Vjerujem da se u srcu vlč. Bakovića
u tom trenutku odvijao tihi razgovor sa svakom od njih koji
je možda završio riječima pravednog i bogobojaznog starca
Šimuna: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi
svojoj u miru! Ta vidješe oči moje …“. Neka Bog poživi vlč.
Bakovića još, da bi zajedno s nama proslavio proglašenje
svetih Drinskih mučenica. Čvrsto vjerujem, molim i nadam
se da nećemo dugo na to čekati.
Uz predivno
okićen oltar i liturgijski prostor s obje strane kao živi
dekor prostor su ispunili mnogobrojni svećenici, njih oko
450. A odmah podno oltara časne sestre koje su došle iz
cijele nam Družbe Kćeri Božje ljubavi „rasute“
po svijetu. Ako ikada onda tada osjećale smo u srcima i
dušama jedinstvo i zajedništvo, radost pripadnosti istoj
redovničkoj zajednici koja je iznjedrila skromne ali hrabre
heroine vjere i vjernosti. Ah, da je bilo još zapjevati
našu himnu: Čuj me svijete čitavi, Kći sam Božje ljubavi
…, kako bi to bilo gromoglasno. Uz naše sestre bile
su mnogobrojne sestre iz drugih Družbi tako da se broj redovnica
popeo do 650. Sa svima smo se osjećale kao jedno srce i
jedna duša. Drage Drinske mučenice, hvala vam na tom daru!
Euharistijsko
slavlje predvodio je papin izaslanik kardinal Angelo Amato,
prefekt Kongregacije za kauze svetih u zajedništvu s našim
kardinalima Puljićem i Bozanićem, tri nuncija i oko tridesetak
biskupa. Na svima blistaju crvene misnice koje su izradile
vrijedne ruke naših sestara u radionicama kao i mnogobrojne
štole za svećenike. Zbor skladno pjeva ulaznu pjesmu a srce
pojačava ritam jer bliži se toliko iščekivani trenutak:
Sestre blažene s neba molite za nas! Kardinal Puljić sve
pozdravlja, čita životopise sestara mučenica a potom kardinal
Amato na latinskom čita dekret kojim se naše sestre Jula,
Berchmana, Krizina, Antonija i Bernadeta od sada mogu častiti
kao blaženice katoličke Crkve. Dvoranom se prolomio pljesak
tisuća ruku, u zraku se osjeća oduševljenje, ganuće, radost
i veselje. Na svakom licu osmjeh, u oku suza radosnica,
srce lupa sto na sat: Bože, velik si! Samo Tvoja ljubav
može učiniti da sve procvjeta, samo Tvoja ljubav može upaliti
nova svjetla… Slijedi svečano otkrivanje slike novih
blaženica, tih novih zvijezda na kršćanskom nebu. Evo ti
puče kršćanski novih uzora svetosti i vjernosti Bogu i redovničkim
zavjetima! Dobro pjesma kaže: Pet sestara, pet dragulja,
na obzorju našem blista! Dragulji su to koje je izbrusila
poniznost, trpljenje, samozataja, vjernost u malom i u velikom,
posluh, skromnost, velikodušnost, dobrota! Iz srca se izvija
vapaj novim blaženicama: Vi i nama pokažite, put u sjajne
rajske dveri. Vi blažene mučenice, vi ljubavi Božje kćeri!
U prinosu
darova ciborij koji je nađen na zgarištu samostana na Palama,
voda iz rijeke Drine, pisma i tekst formule polaganja redovničkih
zavjeta Drinskih mučenica. Nije ostalo puno vidljivog ali
zato nevidljivog duhovnog bogatstva na pretek su nam ostavile
naše sestre blaženice. Zagrabimo svaki dan i hranimo dušu
tim blagom e da bismo uvijek više postajale ljubavi Božje
kćeri. Kao što lijepo reče kardinal Amato u propovijedi:
Pet sestara bijahu svjesne da slijediti Krista donosi
križ žrtvovanja i svakodnevnog svjedočenja: „Hoće li tko
za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima
križ svoj i neka ide za mnom. [...] a tko izgubi život svoj
poradi mene, taj će ga spasiti.“ (Lk. 9,23-24.). Danas Crkva
veliča ove svoje kćeri, istinske Kćeri Božje Ljubavi, koje
su svojom mukom pokazale da su ljubav i praštanje puno jači
od mržnje i okrutnosti. Kalvarija njihove patnje postala
je Tabor njihove slavne preobrazbe. Odreći se sebe,
uzeti križ i ići ustrajno za Kristom. Do vječnog života
s Uskrslim, drugog puta nema.
Prije
samog kraja naša vrhovna glavarica izrekla je riječi zahvale
Bogu na ovom velikom daru neba: pet prvih blaženica
iz Družbe Kćeri Božje ljubavi: „Beatifikacija naših sestara
Mučenica milosni je dar ne samo našoj Družbi i ovoj mjesnoj
Crkvi nego cijeloj Crkvi. Karizmu naše Družbe: ljubav nevidljivoga
Boga činiti vidljivom svim ljudima, koju nam je u svetu
baštinu ostavila naša Utemeljiteljica, službenica Božja
Majka Franziska Lechner, svaka je od njih ostvarivala, daleko
od doma i domovine, konkretnim djelima ljubavi prema svima
potrebitima, bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku
pripadnost. Zato su primjer vjernosti redovničkome posvećenju
i karizmi, odanosti Crkvi, nesebičnoga i samoprijegornoga
služenja dobrobiti bližnjega.“
Među
vjernicima je i rodbina Drinskih mučenica. Radosni i ponosni
kao i svi u dvorani Zetra, toga dana najvećoj crkvi u BiH,
kako je rekao kardinal Puljić, žele se slikati pod slikom
novih blaženica.
Poslijepodne
u našoj crkvi Kraljice sv. Krunice na Banjskom brijegu svečana
Večernja molitva i postavljanje nove slike na novi oltar
gdje će biti trajno mjesto hodočašćenja blaženih Drinskih
mučenica. Pomoćni biskup vrhbosanski Pero Sudar nadahnuto
govori kako, cjelokupna svečanost proglašenja blaženima,
Drinskim mučenicama ne treba jer one su odavno veće blažene
i svete ali treba nama koji smo još na putu da nam budu
putokaz i pomoć, uzor i svjedočanstvo da se može ostati
vjeran Bogu do kraja i uz cijenu vlastitog života. Blažene
Drinske mučenice pomozite nam da doista životom Boga hvalimo
i vjerno ispovijedamo, kako smo iz duše na kraju i zapjevali!
Dobro
netko reče da se najbolja i možda jedina ispravna molitva
upravljena Bogu može sažeti u jednu riječ: HVALA! U nedjelju
smo, stoga, svetim euharistijskim slavljem koje je predvodio
kardinal Puljić u našoj crkvi Kraljice sv. Krunice, zahvalili
dragom Bogu za dar pet novih blaženica, prvih iz naše Družbe
Kćeri Božje ljubavi. Ujedno smo proslavili i stotu
godišnjicu izgradnje i postojanja naše crkve posvećene Kraljici
sv. Krunice. Crkva je bila premalena za sve koji su željeli
sudjelovati u ovom slavlju. U propovijedi kardinal Puljić
osvrnuo se na zbornu molitvu: Bože, ti svoju svemoć
očituješ najvećma praštanjem i milosrđem, rekavši potom
kako onaj tko oprašta postaje božanski jak. Kakva spoznaja!
Svaki dan imam priliku opraštati sebi i drugima i tako sve
više jačati svoju vjeru i ljubav prema Bogu i bližnjemu.
Na kraju mise naša provincijalna glavarica zahvalila je
Bogu i svima onima koji su svojim zalaganjem doprinijeli
da dođe do ovog velebnog slavlja: beatifikacije Drinskih
mučenica.
Poslijepodne
pohodismo mjesto mučeništva Drinskih mučenica u Goraždu,
gradiću u istočnoj Bosni. U molitvi i tihom klanjanju u
prostoriji bivše vojarne, dozivamo u pamet i srce tjeskobu
i strah koje su sestre mučenice proživljavale na tom mjestu
prije 70 godina, diveći se istovremeno njihovoj odvažnosti
i ustrajnoj vjernosti. Nedaleko zgrade na obali rijeke Drine
otkrivena je spomen-ploča koju je dala izraditi općina Goražde
u suradnji s vrhbosanskom nadbiskupijom i našom Družbom.
Molitvom, u koju smo utkali svu ljubav, štovanje i prošnje
blaženim sestrama Juli, Berchmani, Krizini, Antoniji i Bernadeti,
izgovorenom na obali rijeke Drine završismo ovaj prvi dio
zemne proslave svetačkog života i herojskog mučeništva naših
dragih susestara. Pogleda upravljena k nebu a s željom u
srcu da čim prije dođe do završnog dijela u kojem će biti
ubrojene u zbor svetih, radosni pođosmo na sve četiri strane
svijeta obogaćeni i osnaženi njihovim primjerom.
Drage
blažene Drinske mučenice, izmolite nam kod Boga milost da
uvijek ostanemo vjerne Bogu i svojim redovničkim zavjetima!
Sr. Danica
Sanader, FDC
BEATIFIKACIJA
„Proces za proglašenje
nekoga blaženim započinje trenutkom smrti katolika kojeg ljudi
smatraju svetim. Mjesni biskup istražuje kandidatov život
i rukopise kako bi se utvrdile herojske vrijednosti (ili mučeništvo)
i pravovjernost doktrine. Zatim skupina teologa u Vatikanu
procjenjuje kandidata. Nakon njihovog odobrenja i odobrenja
kardinala Kongregacije za Proglašenje Svetaca, papa kandidata
proglašava "časnim" (dobiva naziv „sluga Božji“
– „službenica Božja“).
Sljedeći
korak je beatifikacija koja traži svjedočanstvo o jednom
čudu (osim u slučaju mučenika). Pošto se čuda smatraju dokazima
da je ta osoba na nebu i da se može zauzimati za nas, čudo
se mora dogoditi nakon smrti kandidata i kao rezultat posebne
molbe kandidatu. Kada papa proglasi kandidata "blaženim",
tu osobu može častiti neka sredina ili skupina ljudi za
koje je osoba od posebne važnosti.
Tek
nakon još jednog čuda papa će sveca (što uključuje i mučenike)
kanonizirati. Pojam "svetac" nam kaže da je ta
osoba živjela svetim životom, da je na nebu, i da je Jedinstvena
Crkva časti. Kanonizacija ne čini osobu "svetom".
Ona priznaje ono što je Bog već učinio. Iako je kanonizacija
nepogrješiva i neopoziva, ona iziskuje mnogo vremena i mnogo
energije. Tako dok je svaka osoba koja je kanonizirana svetac,
svaka sveta osoba nije kanonizirana.“ (Preuzeto iz www.zupa-svkriz.hr)
